Danas se prevođenjem bave pojedinci raznih profesija, često i onih koje nemaju veze s prevoditeljskim obrazovanjem i strukom, pogotovo u domeni tzv. “sivog tržišta”, odnosno nelegalne djelatnosti, koji svoje “usluge” oglašavaju putem raznih oglasa stvarajući tako privid da se prevođenjem može baviti bilo tko. Stoga ćemo ovdje ukratko pojasniti tko zapravo može biti prevoditelj odnosno sudski tumač (za ovjerene prijevode).
Tko su prevoditelji
Za kvalitetno obavljanje bilo kojeg posla potrebno je stručno i specifično znanje, te stalno učenje i usavršavanje, odnosno permanentni razvoj odgovarajućih kompetencija. Kvalitetni prevoditelj trebao bi imati završeni diplomski studij jednoga ili više jezika, odlično poznavanje svih jezika na i sa kojih prevodi, te barem vrlo dobru razinu poznavanja pravopisa (specijalizirani stručnjaci za pravopis su zapravo – lektori). Osim toga, nije dovoljno sam fakultetsko znanje; prevoditelj bi također trebao imati osjećaj za jezik i razumijevanja smisla kako bi se određeni sadržaj na optimalan način preveo s jednoga jezika na drugi.
Neki ljudi smatraju da ako su npr. nekoliko godina konobarili u Irskoj ili Velikoj Britaniji, da su odmah stručnjaci za engleski jezik te da mogu prevoditi “bez po muke”. Prevoditeljske tvrtke često dobivaju molbe za posao od takvih pojedinaca. To je u najmanju ruku smiješno jer je stručno prevođenje visokospecijalizirano umijeće koje se uči i razvija godinama, čak i nakon završenog fakulteta odgovarajućeg jezika.
Sudski tumači
Sudski tumači su pak, kao što sam naziv kaže, prevoditelji koje imenuje sud, odnosno predsjednik Županijskog ili Trgovačkog suda i ovlašteni su, na zahtjev suda, državnog tijela, pravne ili fizičke osobe, prevoditi tekstove unutar jezične kombinacije za koju su imenovani. Sudski tumači moraju imati završen diplomski studij te obaviti stručnu obuku pri udruzi sudskih tumača.
Lektura prijevoda
Pogrešno je misliti da u nekom prijevodu kojeg prevede kvalitetan prevoditelj ne može biti pravopisnih i drugih jezičnih pogrešaka. Prevoditelj, iako stručnjak za jezik, ne mora biti i odličan poznavatelj pravopisa; to je ipak domena lektora koji se bave jezičnim pravilima, sintaksom, gramatikom i napose pravopisom. Stoga se najbolja kvaliteta prijevoda dobije kada prijevod, jednom kada bude završen, dodatno pregleda i optimizira lektor za odgovarajući jezik koji će ukloniti sve eventualne jezične manjkavosti.
Odgovori