Iako se Google voli hvaliti svojim prevoditeljskim alatom Google Translate, čini se da rezultati tog automatskog prevoditelja nisu sasvim bajni. Kao ni utisci koje ostavlja na razne novinare koji se bave temom automatskog prevođenja (machine translation). Google Translate je nedavno doživio poboljšanja iz sfere umjetne inteligencije pa tako sada koristi ono što Google naziva “deep learning ” i “deep neural networks”. To je pak mnoge navelo na zaključak da je Google Translate sada u stanju sve savršeno prevesti bez greške. Naravno, to baš i nije slučaj.

Nije Google cicija

Google je još 2014. godine za 400 milijuna funti kupio tada malo poznati londonski start-up imena DeepMind (inače pokušao ga je kupiti i Facebook 2012. godine, ali nije uspio). Bila je to najveća dotadašnja Googleova kupovina u Europi, a DeepMind je razvijao tehnologiju čiji je cilj bio naučiti računala da misle kao ljudi. Ta bi se tehnologija u prvom redu koristila za unapređenje e-kupovine i računalnih igara, ali bi se itekako mogla iskoristiti i za razne druge svrhe, kao npr. za Google Translate. Naravno, pod uvjetom da računala mogu “misliti”.

Demis Hassabis

Iza DeepMinda je stajao Demis Hassabis, nekadašnje čudo od djeteta, šahovski genije, neuroznanstvenik i programer računalnih igara. Hassabis je već sa 17 godina bio glavni programer za računalnu igru Theme Park koja se prodala u preko 15 milijuna kopija. Na Cambridgeu je završio studij računalnih znanosti te je doktorirao na londonskom sveučilištu na temu kognitivne neuroznanosti.

Iako je imao briljantni talent za rad u lukrativnoj industriji računalnih igara, napustio je karijeru gaming developera da bi se posvetio istraživanjima umjetne inteligencije pa je tako 2012. godine osnovao DeepMind koji je samo 2 godine kasnije prodao za vrtoglavi iznos. Tih 400 milijuna funti ili 650 milijuna dolara zapravo su prava sitnica, u usporedbi s novcem koji je Google platio za, primjerice, Nest Labs (3,2 milijarde dolara) ili pak Double Click (3,1 milijarde dolara).

Naravno, radilo se o prokušanoj strategiji velikih IT igrača koji “akviziraju” (čitaj: kupuju ogromnim novcem) potencijalno unosne start-upove koji bi jednoga dana mogli vrijediti mnogostruko više. Osim toga, Google, koji ima fetiš na razvijanje umjetne inteligencije i tehnologije besmrtnosti, DeepMind je vidio kao potencijalnu prekretnicu u napretku računalne svijesti. Googleu je jako stalo da usavrši umjetnu inteligenciju jer bogati Googleovi suosnivači i drugi milijarderi iz Silicijske doline žele živjeti vječno, a umjetna inteligencija (te robotika i medicinska tehnologija kao njeni komplementarni dodatci) krucijalna je za to ostvariti.

Milijarderi žive vječno – ili ne?

Jedan od Googleovih glavnih razvojnih inženjera, Ray Kurzweil, vjeruje da nas još samo desetak godina dijeli od toga otkrijemo tajnu besmrtnosti. Bez sumnje, vrlo optimistično predviđanje. Ipak, jasno je zašto je basnoslovno bogatim IT milijarderima toliko stalo do besmrtnosti – s toliko love na računu, prava je šteta umrijeti. Što se ne bi moglo reći, na primjer, za ribare iz Bangladeša ili kopače ugljena iz Kine; za njih je želja za besmrtnošću vjerojatno najgora kletva koju bi im netko mogao uputiti.

No vratimo se DeepMindu. Pošto je već dao 650 milijuna dolara za tu obećavajuću kompaniju, Google je htio odmah iskoristiti uloženo. Tako je DeepMind počeo razvijati “deep neural netwoks” ili “dubinsko učenje” za automatizaciju kojom bi, primjerice, Google Translate postao pametan. Google najviše novaca uprihodi od oglasa tipa Google AdSense, a Google Translate je potencijalna zlatna koka koja bi mogla donijeti još pokoju milijardu. Naime, kad bi Google Translate zaista mogao kvalitetno prevoditi, nestali bi svi prevoditelji na svijetu, a 50 milijardi dolara vrijedno prevoditeljsko tržište pripalo bi isključivo Googleu. Osim toga tu su gotovo neograničene primjene Google Translate API-ja u industriji računalnih igara, filmova, aplikacija, web-izrade i sl.

Poboljšani automatizam dubiozne kvalitete

Koliko je DeepMind uspio unaprijediti Google Translate? Bez sumnje, neki pozitivni pomaci su ostvareni. Prijevodi na pojedine jezike su donekle poboljšani, no ipak sve je to daleko od 100%-tne pouzdanosti. Kad je svojedobno Norbert Weiner, otac kibernetike, još tamo polovinom prošlog stoljeća počeo raditi na automatskom strojnom prevođenju, u početku je rekao: “Kad vidim članak na ruskom, kažem ‘Ovo je zapravo napisano na engleskome, ali je kodirano nekim čudnim simbolima. Sad ću ih dekodirati’. Ipak, nakon nekoliko godina rada na strojnom prevođenju, izjavio je: “Strojno prevođenje nikad neće ostvariti eleganciju i stil. Puškin se ne treba bojati.” Norbert Weiner je shvatio da će umjetna inteligencija uvijek biti – umjetna. I ne baš inteligentna, bez obzira na razna poboljšanja.

Nedavno je za britanski Independent Andy Martin detaljno obrazložio zašto Google Translate nikad neće doseći razinu ljudske inteligencije i “human translatorsa”. U članku “The Shallowness of Google” za portal Atlantic Douglas Hofstadter ide još dalje te vrlo detaljno navodi primjere nekih loših, površnih prijevoda kojima nedostaje razumijevanja konteksta te suptilnih značenja i razlika. No to nije sve, kako bi rekli na TV reklamama za dokone kućanice; Google Translate čak je uspio u međuvremenu postati i seksist!

Pa sad hoćete li vjerovati da je Google Translate inteligentan, ili pak novinarima koji tvrde suprotno, kao i indijskim pružnim radnicima u Mumbaiju, ostaje svakome na izbor. Jedno je sigurno: Google Translate ne prevodi baš sjajno, kao što ni milijarderi iz Silicijske doline neće tako skoro postati besmrtni.