Pri spomenu izraza rječnik, prvo što nam pada na pamet su velike debele knjižurine koje su teške za nositi i puno koštaju. Barem je to asocijacija za nešto starije generacije. Naravno, rječnici su vrlo korisne knjige koje sadrže popis riječi nekoga jezika i njihova objašnjenja. Kad ne bismo imali nikakav rječnik, ne bismo mogli provjeriti značenja pojedinih riječi te njihovo ispravno pisanje. Je li se što promijenilo u vezi upotrebe rječnika u današnjem digitalnom dobu? Jesu li to još uvijek velike, debele i uglavnom za korištenje nepraktične knjižurine koje zauzimaju puno mjesta na polici?

Od Anića do Klaića

Rječnici su, valja to iskreno priznati, doživjeli potpunu kvantitativnu metamorfozu. Prije svega, ako je suditi po našim pisanim medijima – portalima i tiskanim novinama – danas ih malo tko uopće koristi. Čak i mnogi novinari koji bi po prirodi svoga posla trebali dobro priznavati jezik kojim se služe, rječnik kao da u životu nisu vidjeli. Za razne objave “obićnog malog Ćovijeka” na popularnim društvenim mrežama, prije svega na Facebooku, da se ne nalazimo u 21. stoljeću mogli bismo zaključiti da su nastale prije negoli je Faust Vrančić 1595. objavio prvi tiskani hrvatski rječnik. Dakle, u vremenu predrječničke kategorizacije i jezičnog kaosa.

Danas je zahvaljujući društvenim mrežama razina poznavanja vlastitog jezika obrnuto proporcionalna broju polupismenih objava, “statusa” i “tweetova”, kojima nas svakodnevno obasipaju digitalni “prijatelji”. Stoga jedino možemo zaključiti da su vremena takva da malo tko čita i proučava rječnik, a kamoli da ga kupuje, osim nekih državnih ustanova (škole, knjižnice, fakulteti) koje su to obavezne činiti i rijetkih zainteresiranih pojedinaca.

Druga kvantitativna metamorfoza kad su u pitanju rječnici jest da više nisu nužno toliko veliki, debeli i nezgrapni. Da, rječnici se još uvijek tiskaju, još su uvijek glomazni i još uvijek dosta koštaju za hrvatske prilike. Npr. rječnik skupine autora u izdanju Školske knjige ima redovnu cijenu od 580 kn! Samo nešto manje košta rječnik Vladimira Anića, i to antikvarni. Kultni Klaićev Rječnik stranih riječi, također rabljen, košta oko 400 kn. Zapravo, zbog pada interesa za jezik, čitanje i pismenost općenito, danas je prava izdavačka avantura tiskati bilo kakav rječnik, osim možda nekakav pomoćni za upotrebu u školama. Stoga i ne čudi što se rječnici danas rijetko tiskaju te ih ponajviše možete kupiti u antikvarijatima.

Ipak, ako ne želite rječnikom ukrasiti policu radne sobe ili dnevnog boravka, tada ga zapravo uopće ne morate platiti. Naime, danas je moguće pristupiti rječniku – besplatno i online! Možemo stoga reći da je pristup rječniku danas lakši i jednostavniji nego ikada prije. No to nažalost nije pridonijelo porastu njegove upotrebe. Interesi prosječnih ljudi ipak nisu takvi da bi se zadubili u proučavanje značenja riječi poput “ojuživati”, “raskokati” ili “slakoperka”.

Digitalizacija, digitalizacija, digitalizacija

Ako zbog nekog razloga ili osobnog interesa ipak želite koristiti rječnike, tada je najbolja solucija ići na Hrvatski jezični portal. Ovdje se naime nalazi cijeli rječnik hrvatskoga jezika, u izdanju nakladničke kuće Znanje. Ova rječnička baza sadrži Anićev Rječnik hrvatskoga jezika i Anić-Goldsteinov Rječnik stranih riječi. Ukupno sadrži oko 115.000 riječi, s tim da se rječnička baza neprestano nadopunjuje i korigira.

Hrvatski rječnik također možete besplatno koristiti i na web-stranicama hrvatskog pravopisa, na mrežnoj adresi http://pravopis.hr/rjecnik/. Doduše, ovaj rječnik je dosta specifičan. U njemu se nalaze samo one riječi s kojima je povezan kakav pravopisni problem te zapravo služi kao normativni priručnik. To dakle nije općejezični nego specijalizirani rječnik, pa nenavođenje koje riječi u njemu ne znači da se ona ne nalazi u hrvatskome standardnom jeziku. U pravopisnome se rječniku tako, na primjer, ne nalaze riječi stol, knjiga, izum, kiša iako su one, naravno, dio hrvatskoga jezika.

Sve u svemu, ako nemate novaca za kupovinu hrvatskoga rječnika ili ga naprosto nemate gdje staviti na policama, digitalizacija je omogućila brzo, kvalitetno i besplatno rješenje. Rječnike ponajviše koriste studenti i jezikoslovci, zatim oni koji pružaju prevoditeljske usluge, lektori kad se radi lektura teksta itd. No zapravo svaki pojedinac koji se želi pravilno izražavati te koji želi saznati značenja pojedinih riječi ili usvojiti nove trebao bi se povremeno koristiti rječnikom.

Zahvaljujući tehnologiji, tj. digitalizaciji, do rječnika nikad nije bilo lakše doći. Ipak, to naravno vrijedi samo u slučaju kada želite pretraživati točno određene pojmove. Ako želite listati rječnik ili ga nasumice pregledavati, za to ćete ipak trebati kupiti “pravi” papirni rječnik. Što i nije loša investicija s obzirom na to da vam rječnik može poslužiti dugi niz godina jer rječnici vrlo sporo zastarijevaju.