Kada autor napiše knjigu, bilo da je riječ o beletristici odnosno “lijepoj književnosti” ili pak djelu koje pripada u neki segment znanstvene literature odnosno publicistiku, prije svih radnji koje se tiču dizajna, pripreme za tisak i slično, treba obaviti posao lekture i korekture kojim će se ispraviti pravopisne i ostale jezične pogreške. Većina izdavačkih kuća već ima svoje stalne lektore tako da ako će vam knjigu izdati renomirani izdavač, ne morate brinuti oko lekture vašeg rukopisa; prema prirodi posla izdavač će se pobrinuti za sve radnje potrebne kako bi se knjiga izdala, a to uključuje i lekturu. Ili je barem tako bilo do sada. Naime, primjetan je trend kod nekih izdavača da se štedi na lekturi djela koje će izdati, bilo da se lektura uopće ne provodi, bilo da je “usputno” obavi npr. prevoditelj koji prevodi neko djelo sa stranoga tržišta za hrvatsko. Posljedica toga je degradacija jezične kvalitete objavljenih naslova koji često imaju nezanemariv broj pravopisnih, gramatičkih i drugih jezičnih pogrešaka i nedostataka. Slična je situacija i s nekim dnevnim i tjednim listovima te news portalima, koji su zbog štednje otpustili svoje lektore tako da se sve više objavljuju sadržaji prepuni jezičnih pogrešaka, ponekad čak i nečitljivi. Valjda se smatra da u sveopćem trendu smanjenja pismenosti i interesa za čitanje to ionako nitko neće primijetiti, ili pak nikoga neće biti briga.

Ipak, pri objavi knjige, pogotovo tiskane, lektura je jako važna jer jednom kad fizički objavite knjigu, ne možete naknadno ispravljati jezične nedostatke i pogreške. Autori koji se odlučuju za objavu knjige u vlastitoj nakladi često se susreću s financijskim izazovima jer osim plaćanja grafičke pripreme i tiska, trebaju samostalno platiti i lekturu svoga djela, koja ponekad može koštati znatno više nego što su očekivali. U takvim se slučajevima obično vode najjeftinijim rješenjima, bilo da angažiraju jeftine “lektore” s malo ili nimalo iskustva (često i studente), bilo da uopće ne zatraže uslugu lekture pa knjigu objave bez ikakve jezične provjere, što obično ima katastrofalne rezultate na percepciju i prijem od strane čitateljske publike.

Mnogi se neugodno iznenade kad čuju cijenu lekture za rukopis od recimo npr. 250 kartica teksta; smatraju da je nekih 4-5 tisuća kuna (s uključenim PDV-om) ogroman iznos za takvu “sporednu” uslugu. Ipak, lektor koji će kvalitetno i savjesno lektorirati rukopis za tisak, trebat će za lekturu tolike količine teksta utrošiti barem desetak dana, napraviti nekoliko ponavljajućih provjera, dogovarati se s autorom oko sintaktičkih i stilskih promjena, tražiti pojašnjenja za nejasne rečenične dijelove i slično. Ponekad u samo jednoj rečenici lektor može izvršiti i više od 20 jezičnih intervencija, tj. ispravaka. Sad zamislite materijal od 250 kartica teksta, što je otprilike nekih 350 knjižnih stranica, kojeg treba jezično optimizirati na način da se ispravi svaka pravopisna pogreška, krivi padež, nesuvisla rečenična konstrukcija, netočni položaji enklitika i slično; riječ je o golemom poslu koji zahtijeva mnogo znanja, iskustva i koncentracije.

U svakom slučaju, s obzirom na ograničeno domaće književno tržište te sve slabiji interes građana Hrvatske za čitanjem (što je zapravo suprotan trend u odnosu na razvijene zemlje EU-a i SAD), ako želite izdati knjigu u vlastitoj nakladi morate biti spremni na činjenicu da vam se to vjerovatno neće financijski isplatiti, s lekturom ili bez nje. Ipak, ako smatrate da je vaša knjiga kvalitetna ili je pak želite izdati iz nekih osobnih, intimnih razloga kako biste je npr. darovali dragim prijateljima, rođacima, znancima… nemojte zaobići lekturu jer će vam knjiga po sili zakona biti pohranjena u barem nekoliko knjižnica (obvezni primjerak Nacionalnoj te sveučilišnim knjižnicama) te će ostati kao trajan podsjetnik na vaše umjetničko ili znanstveno stvaralaštvo. Osim toga, bude li vaša knjiga vrvjela jezičnim pogreškama, čak i oni koji budu imali želju pročitati ju od toga će vjerovatno odustati jer rečenice pune pravopisnih i drugih pogrešaka ometaju čitateljsku koncentraciju, izazivaju napor pri razumijevanju te općenito stvaraju dojam amaterizma i površnosti.

Koliko bi koštala lektura vaše knjige koju namjeravate objaviti? Najkraće rečeno, onoliko koliko ste vi spremni platiti da se vaš tekst dovede (ili ne dovede) u jezičnu ravnotežu.