U skladu s ljetnim turističkim šušurom, na našoj je obali ponovno aktualan “Zimmer Frei” model privlačenja turista. Ta njemačka fraza koju na na kartonskim natpisima obično nose bakice koje sjede uz cestu ili pored autobusnih kolodvora i trajektnih pristaništa urezala se u kolektivno pamćenje svih Hrvata, mada onda danas polako odlazi u prošlost pošto su zadatak vabljenja gostiju uglavnom preuzeli digitalni servisi poput Booking.com ili Airbnb.

Čak i ako Zimmer Frei nepovratno nestane pred galopirajućom digitalizacijom, u našem jeziku svejedno ostaje riječ cimer. Naravno, radi se o posuđenici iz njemačkoga jezika. Zimmer iliti soba na njemačkome, u nas je fonetski pohrvaćeno u cimer kao izraz za… hmm… osobu koja s nekim dijeli stan, kuću, sobu. Pojedini vrli hrvatski jezikoslovci predložili su da umjesto cimer koristimo riječ susobnik, no ta ideja, naravno, nije zaživjela u praksi. Kao ni sobni drug.

U Zagrebu i sjevernoj Hrvatski još ponegdje živi riječ slična riječ šlafcimer (njem. schlafen, spavati + Zimmer, soba), no mlađim generacijama ta je riječ uglavnom nepoznata.

Izraz cimer uglavnom se koristi među mladima, najčešće u studentskom žargonu, a označava osobu s kojom se dijeli zajednička studentska soba ili najam stana. Da je kojim slučajem u Hrvatskoj prije nekih 50-ak godina engleski bio dominantan strani jezik, danas bismo umjesto cimer možda govorili rumejt (engl. roommate – a person occupying the same room as another). U svakom slučaju, ne postoji smislena i masama prihvatljiva hrvatska riječ koja bi zamijenila izraz cimer.