Godina je 2013. Ljudske je prevoditelje zamijenio Microsoftov softver za prevođenje na sve svjetske jezike. Za mjesečnu pretplatu od samo 49 dolara mjesečno možete pričati bilo s kim i bilo gdje na bilo kojem jeziku. Ne znate azerbejdžanski? Nema problema, Microsoftovo glasovno prevođenje omogućit će vam da ga savršeno govorite. Idete u Tursku pa biste se željeli cjenkati s lokalnim prodavačima? Nema problema, pričat ćete turski ko Sulejman Veličanstveni. Sve to zahvaljujući aplikaciji za automatsko glasovno prevođenje.

Godina je 2020. Nobelovu nagradu za književnost dobio je Appleov softver “iWrite Pro” koji je sam od sebe napisao prekrasan roman pod nazivom “Android i sedam djevica”. Microsoft je povodom toga najavio tužbe zbog navodne krađe njihovih patenata za umjetnu inteligenciju.

Godina je 2040. U školama su učitelje zamijenili roboti koji misle i govore. Jeftiniji su od ljudskih učitelja.

Godina je 2067. Na američkim predsjedničkim izborima pobijedio je Googleov android “Lil’ Rob” koji poznaje sve postojeće podatke i informacije na svijetu, a uz to pjeva i pleše kao Justin Bieber. U tijesnoj utrci pobijedio je svog protukandidata iz Appleovog tabora, također robota koji izgleda kao čovjek, a uz to mu svijetle naramenice. No Appleov nije znao pjevati i plesati kao Justin Bieber (u Appleu se jednostavno toga nisu sjetili).

Godina je 2218. Na svijetu više nema ljudi.

———————————————————————————————

Ako vam se ovo gore možda čini kao scenarij nekog SF filma, niste pogodili. To je, naime, stvarnost kako je u velikim svjetskim IT kompanijama zamišljaju vodeći ljudi.

Ovih je dana, naime, Microsoft demonstrirao svoj softver za automatsko glasovno prevođenje. Demonstrator je bio ni manje ni više nego Microsoftov šef istraživanja Rick Rashid (na slici gore). Za sada ovaj softver prevodi s engleskog na mandarinski (kineski), a to bi se uskoro trebalo promijeniti pa će prevoditi na sve svjetske jezike i to vašim glasom.

Predstavljeni softver toliko je dobro usavršen da je stupanj pogreške samo oko 12% za izgovorene riječi. Softver koristi tehniku “dubinskih neuralnih mreža” i jako je pametan, a još će se usavršavati.

Sve ovo zvuči jako lijepo i senzacionalno, samo se zaboravlja da glasovno prevođenje već imamo, i to u Google Translateu. Doduše zvuči kao glas Stephena Hawkinga, ali ipak je tu. I nitko ga ne koristi (kao i uostalom ni Google Translate osim za bazične, polutočne prijevode).

Slična će se stvar dogoditi i s Microsoftovim softverom za glasovno prevođenje. Bit će koristan samo u situacijama kada precizan, točan prijevod nije toliko važan: na momačkim zabavama, pučkim feštama, pri turističkim obilascima i na susretima geekova. Nitko ga drugi neće koristiti.

Nema tog stroja ili softvera koji može točno prevoditi ljudski jezik sa svim njegovim sastavnicama kao što su kultura, dijalekt, mentalitet, tradicija i sl. Za to bi bila potrebna umjetna inteligencija (AI), a ona još nije na vidiku. Pitanje je i hoće li ikada biti izumljena jer čovjek ipak nije svemoćan.

Svakako da treba razvijati alate koji nam mogu pomoći u svakidašnjem životu i olakšati komunikaciju, ali ne bismo trebali vjerovati da možemo robotizirati baš sve. Baš kao ni jedan robot ili softver nikad neće moći napisati pjesmu poput “Drži li rumenilo jutra” koju je napisao libanonski pjesnik Kahlil Gibran. Takav bi softver morao, naime, imati – dušu.

Drži li rumenilo jutra
srce noći
čvrsto na svojim grudima?
Brine li se more
o mrtvima u svojim dubinama?
Poput zore
uzdiže se moja duša,
neoklopljena i nevezana.
Poput neumornog mora
ponire moje srce
u moje dubine,
u potonule olupine
brodovlja i zemlje.
Ne lijepim se na ono
što se lijepi za moje pete.
Hranim se letom
u nedokučive visine.