U rečenične priloge spadaju: dakle, ipak, dakako, drugim riječima, zapravo, jednostavno, međutim, naime, na primjer / naprimjer, naravno, naprotiv, primjerice, s jedne strane, s druge strane, uostalom, ustvari, zaista… Hrvatski pravopis (2013) navodi da se rečenični prilozi odvajaju zarezom od ostatka rečenice kad su prva riječ u rečenici jer izriču stav govornika prema sadržaju rečenice (modalni izrazi) i sintaktički su neovisni o ostatku rečenice.

Na primjer:

Dakle, on neće doći jer nije nije ni pozvan.

Međutim, bila je to dobra prigoda.

Naravno, pomoći ću ti.

Uostalom, to nije ni važno.

Zaista, vjerujem vam.

Jednostavno, nije mi jasno kako si to mogao učiniti.