Službeni jezici Europske unije

 

Jeste li znali da Europska unija (EU) trenutno ima 24 službena jezika, što odražava njezinu jezičnu raznolikost i posvećenost multikulturalizmu.

 

Službeni jezici EU-a su: bugarski, češki, danski, nizozemski, engleski, estonski, finski, francuski, njemački, grčki, hrvatski, mađarski, irski, talijanski, latvijski, litavski, malteški, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski i švedski.

 

Ovi jezici koriste se u službenim dokumentima, na sastancima institucija EU-a i u komunikaciji s građanima. Zašto baš ovi jezici? Naravno, prije svega zbog samih država članica. Odabir službenih jezika temelji se na jezičnoj politici EU-a koja nastoji poštivati jezičnu raznolikost svojih brojnih članica (ukupno su 27 država članice EU-a). Tako svaka država članica ima pravo predložiti svoj službeni jezik (ili jezike) kao službeni jezik EU-a.

 

Ova praksa potječe iz osnivanja Europske ekonomske zajednice 1958. godine, kada su četiri jezika – francuski, njemački, talijanski i nizozemski – proglašeni službenima jer su bili službeni jezici osnivačkih zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Zapadna Njemačka). Kako se EU širila, novi jezici su dodavani u skladu s jezicima novih članica.

 

Primjerice, hrvatski je postao službeni jezik 2013. godine kada je Hrvatska pristupila EU-u, dok je irski dobio status službenog jezika 2007., iako je Irska već bila članica, zbog zahtjeva za promicanjem irskog jezika. Engleski je zadržao status službenog jezika i nakon Brexita jer je i dalje službeni jezik Irske i Malte.

 

Zanimljivosti o službenim jezicima EU-a

 

  1. Višejezičnost kao temeljna vrijednost: EU je jedina međunarodna organizacija s toliko službenih jezika, što simbolizira jednakost svih članica, bez obzira na veličinu ili politički utjecaj. Ovo omogućava građanima da komuniciraju s institucijama na svom jeziku.
  2. Troškovi prijevoda i tumačenja: Oko 1% proračuna EU-a troši se na prijevode i tumačenje, što iznosi približno 1,1 milijardu eura godišnje. Iako se to čini skupim, smatra se ključnim za transparentnost i pristupačnost.
  3. Radni jezici: Unatoč 24 službena jezika, u praksi se u institucijama EU-a najčešće koriste engleski, francuski i njemački kao radni jezici. Engleski je dominantan u neformalnoj komunikaciji, dok francuski ima povijesnu važnost, posebno u pravnim dokumentima.
  4. Malteški i irski jezik: Malteški je jedini semitski jezik među službenim jezicima EU-a, dok je irski jedini keltski jezik. Irski je dobio puni status službenog jezika tek 2007., a do 2022. bio je pod prijelaznim režimom zbog manjka kvalificiranih prevoditelja.
  5. Različita pisma: Službeni jezici EU-a koriste tri različita pisma: latinicu (npr. hrvatski, njemački), grčko pismo (grčki) i ćirilicu (bugarski). Ovo dodatno naglašava raznolikost.
  6. Manji jezici pod zaštitom: EU aktivno promiče i regionalne jezike (npr. katalonski, baskijski, galicijski), iako oni nisu službeni jezici EU-a. Ovo je dio napora za očuvanje kulturne baštine.

 

Zašto je višejezičnost važna?

 

Višejezičnost u EU-u nije samo administrativna odluka, već i politička i kulturna. Omogućava svim građanima pristup informacijama na njihovom jeziku, što jača demokratski proces. Također, promiče inkluzivnost i poštovanje kulturnih razlika. Međutim, izazovi poput troškova prijevoda i logističkih poteškoća ostaju, što često izaziva rasprave o mogućem smanjenju broja službenih jezika.

Sve u svemu, službeni jezici EU-a odraz su njezine raznolikosti i posvećenosti jednakosti. Iako sustav višejezičnosti donosi izazove, on je ključan za očuvanje kulturnog identiteta i demokratske transparentnosti. Odabir jezika temelji se na povijesnim, političkim i kulturnim faktorima, a svaki jezik doprinosi bogatstvu europske zajednice.

Odgovori