Knjige su u prošlosti bile jako vrijedna imovina. Poglavito prije pojave tiskarskoga stroja u 15. stoljeću, proces izrade knjige bio je dosta dugotrajan i zahtjevan, a materijali skupi. Kako bi knjige mogle biti dostupne javnosti, morao je postojati neki sigurnosni sustav koji bi sprječavao da budu ukradene. Tako su se u 14. stoljeću s utemeljivanjem prvih javnih knjižnica pojavile knjige okovane lancima (lat. libri catenati).
Takve su knjige bile privezane lancima za police ili klupe, a lanac je bio dovoljno dugačak kako bi se knjige mogle čitati. Lanci su najčešće prolazili kroz alke na rubovima korica zbog sprječavanja pretjeranoga oštećivanja hrpta te su zbog takvoga položaja lanaca knjige na policama stajale hrptom okrenutim od korisnika.
Prvom javnom knjižnicom u Europi smatra se knjižnica Malatestiana, u Ceseni, Italija. Javnosti je otvorena 1454. godine i do danas je sačuvala svoj izvorni izgled. Sadrži 17 000 autografa i pisama te 250 000 knjiga. Ova knjižnica još uvijek čuva neke knjige okovane lancima.
Izumom Gutenbergova tiskarskog stroja došlo je do povećanja broja knjiga i postupnog smanjenja njihove vrijednosti. Tako je slijedom toga, iako ne odmah, prestalo ulančavanje knjiga.
Danas na svijetu još postoji nekoliko knjižnica s okovanim knjigama. Pored spomenute knjižnice Malatestiane, poznata je i Librije, javna knjižnica nastala u 16. stoljeću, a koja se nalazi u crkvi sv. Valburga u Zutphenu, Nizozemskoj. Do danas je zadržala izvorni izgled te posjeduje približno 300 okovanih knjiga, a katalog knjižnice sadrži ukupno 750 naslova.
Knjige u okovima svjedoče o davnim vremenima kada je tehnološki proces izrade knjiga bio na početnom nivou, te kada se za cijenu jedne knjiga mogla kupiti cijela kuća. Danas su knjige znatno povoljnije i cjenovno pristupačnije pa gotovo i nema bojazni da će netko iz knjižnice ukrasti neku knjigu.
17/10/2015 at 16:37
Zanimljivo nisam znala da su i knjige držali u lancima